Navigacija kroz tamni vilajet manipulacije
Baš kao što
narodna priča poručuje da ćemo se kajati, štagod uradili, kada imamo posla sa
manipulatorima, skoro i da ne postoji pobednički/win-win scenario na duže staze; ma šta
god uradili-gubimo i kajemo se. Ili vam se život svede na biranje manjeg od dva
zla.
Nemojte
očekivati priznanje i iskrenost od manipulatora, osim ako im se to ne uklapa u
šire planove. Priznaće manje od dva zla, samo da bi održali privid i vezu sa
vama, ljubi ih Makijaveli.
Manipulatori
koji ujedno imaju neki od poremećaja ličnosti (zlostavljači, kontrolori,
narcisi, osobe sa graničnim poremećajem ličnosti, psihopate i sociopate,
plejeri/igrači...) spadaju u pojedince koji iza sebe ostavljaju trag
destrukcije, kako individualne tako i
društvene, koju pokušavaju da prikriju nizom laži i fabrikacija.
Bilo kakvu lošu
reputaciju koja ih prati pravdaju „ljubomorom“, „za dobrim se konjem prašina
diže“ pa tako na primer razvedeni manipulator na sva usta trubi da su
bivša žena i tazbina sve sami poremećeni, zli ljudi koji hoće da ga odvoje od
dece (mada stvarno ima i takvih slučajeva, u mom primeru se radi o laži) i sve u tom stilu.
O manipulativnim
političarima tek ne bih, imaju armiju spin doktora koji rade sa
njima i za njih.
Elem, vrlo brzo
manipulatori i sami počinju da veruju u sopstveni svet iluzija, što
paradoksalno čini da i sami budu podložni manipulaciji i prevari.
Kao što sam već
rekla, svi mi manipulišemo, ako manipulaciju shvatimo kao pokušaj da utičemo na
drugu osobu. To je najočiglednije u odnosu roditelj-dete. Ili na primer kupila sam čokoladu koleginici da je utešim ili
oraspoložim, zato što znam da to voli.
Međutim, kao i
za sve ostalo i ovde važi sledeće: ako krenemo od premise da smo svi ljudi i da
manje- više imamo iste osobine i ponašanja, onda ono po čemu se razlikujemo je
procenat prisutnosti svake od osobina, jačina ispoljavanja, itd.
Ono po čemu se
manipulator razlikuje od obične, prosečne osobe je to što je manipulacija
dovedena do savršenstva, prisutna je u velikoj meri i služi za ostvarivanje
ciljeva i potreba na jedan patološki način. Psihopate i sociopate (po
klasifikaciji ASPD) mogu da se koriste ucenama, pretnjama, zastrašivanjem i raznim
napadima da bi ostvarili ono što žele. Osobe sa borderline/graničnim (BPD)
poremećajem ličnosti mogu da prave scene i dramu na svakom koraku u paničnom
strahu od napuštanja i najčešće posežu za emocionalnim ucenama a mogu i da prete da će da se ubiju, ako nije po
njihovom.
Patološki narcis
kada je povređen može da se potrudi da nekome bukvalno napravi pakao od života,
a za početak učiniće sve da osobu koja ga je povredila blati na svakom koraku.
“Milionima ljudi
je zajednički osećaj koji proizvodi manipulacija-osećaj nemoći, da ne postoji
išta što mogu da urade da bi prekinuli toksičan ciklus ili ograničili štetu. Manipulator
želi da se vi osećate upravo tako... Kada učestvujete u manipulativnom odnosu,
vi nehotice radite u dosluhu sa osobom koja teži da vas kontroliše. Svaki put kada im ispunite zahtev, popustite,
kapitulirate ili na bilo koji drugi način zadovoljite ciljeve i želje vašeg
manipulatora, vi ojačavate toksičan
ciklus koji narušava vaše samopoštovanje, urušava vaše vrednosti i izjeda vaše
emocije”.
(prevela sam ovaj deo iz knjige “Who’s pulling your strings” autorke
Harriet B. Braiker, Ph.D)
Kognitivna
disonanca-kako sami sebe pecamo?
Bazirano na delu
članka „Love and Stockholm Syndrome: The Mystery of Loving an Abuser”, by Joseph M. Carver, Ph.D., Clinical
Psychologist
Leon Festinger
je prvi skovao naziv „kognitivna disonanca“. Godine 1956 on je izučavao jedan
kult u kome su se članovi odricali svojih kuća, prihoda i poslova u korist kulta i kako bi im bilo omogućeno da pristupe kultu. U tom kultu, svi članovi su proročanstva koja se nisu
ostvarila pravdali time da su „spasili svet svojim uverenjima“ (što je po meni
magično razmišljenje pre svega).
Šta je naravoučenje koje je Festinger izvukao?
Što
više ulažete (prihod, vreme, novac, trud, itd.), to je jača vaša potreba da
iznalazite opravdanja.
Manipulatori
to znaju i to obilno iskorišćavaju. Kao u dečijoj igri kolariću-paniću, sami sebe saplićemo.
Karver
navodi da postoje brojne studije koje ukazuju na to da su ljudi lojalniji ili
više posvećeni nečemu što im uzrokuje poteškoće i navodi kao primer razne
rituale inicijacije (college fraternity), boot camp/program obuke u vojsci ili
američkim marincima, itd.
Prema
Karveru skoro svaka teška ili bolna situacija kroz koju par prolazi zajedno
stvara vezujuće iskustvo, bez obzira na to da li je priroda te veze zdrava ili
nezdrava.
I da
zaključim ovaj deo, kada ste u emocionalnoj ili porodičnoj vezi sa
manipulatorom vi na neki način PRISTAJETE da vam taj odnos diktira nivo
samopoštovanja i emocionalnog zdravlja. Manipulatori postaju “gospodari vaših
emocionalnih i psiholoških vremenskih uslova”.
©2013-2015 ViviansPhotographs
|
Nastavak o tehnikama manipulacije
*Emocionalna ucena
inspirisano knjigom autorke Susan
Foreward “Emotional Blackmail”, ima je kod nas u izdanju Psihopolisa
Šta je
emocionalna ucena? Suzan Forvard navodi da je emocionalna ucena snažan oblik
manipulacije u kojoj nam ljudi koji su nam bliski prete (direktno i indirektno)
da će nas kazniti ukoliko ne učinimo ono što oni žele. U samj srži bilo koje
ucene je osnovna pretnja (izgovorena ili prećutna): ako ne učiniš ono što ja
želim patićeš/zažalićeš.
Kao i kod drugih
oblika manipulacije, emocionalni ucenjivač će da iskoristi sve vaše slabosti,
kao i vrline protiv vas. Ako spadate u red negujućih i velikodušnih osoba,
ucenjivač može da upotrebi čitav arsenal oružja: od optužbe da ste sebični, do
nabijanja krivice (poruka tipa “kako ti nije žao”).
Emocionalni ucenjivač zna koliko vam je stalo do odnosa, zna sve vaše tajne i
slabosti i učiniće sve da to zloupotrebi.
Moje iskustvo mi
govori da uopšte nije retkost da nakon stupanja u brak, mladi supružnici budu
suočeni sa na primer zdravstvenim krizama svojih roditelja, koje nisu ni upola
toliko dramatične kao što se predstavljaju. Koliko žena znate oko vas da su se
žalile na svekrve koje ne daju njihovim muževima mira? Ili obratno, koliko
muževa se žali na uplitanje tašti i cimanje? Majke-mučenice su posebno otrovna
sorta zato što ucena uvek ide uz poruku “sve sam vam dala, a vidi kako mi to
vraćate”.
U srži svih tih
relacija je emocionalna ucena i patološki odnos, kao i besomučna borba za
kontrolu.
Ucenjivač se ne
ponaša takmičarski po principu “nije bitna pobeda, bitno je učestovati”. On ili
ona ne vole da gube, tako da bi maksima u ovom slučaju glasila “nije bitno kako
igraš igru, dokle god ne gubiš”. Zato i nemojte očekivati fer-plej, nemojte očekivati
da možete da im nešto objasnite tj. da su dovoljno razumni da vas shvate. U
većini slučajeva, nisu sposobni da saosećaju-empatije nema ili je ima malo.
Koje su
komponente ucene?
1.
Zahtev-neko
želi nešto
2. Otpor-druga strana ne želi da ispuni zahtev ili se ne
oseća prijatno
3. Pritisak-alat da bi ucenjivač naterao onog drugog da
popusti
4. Pojačavanje pritiska (na primer pretnja ili ljutnja)
5. Popuštanje tj. pristanak na ispunjenje zahteva
6.
Ponavljanje-ciklus
se ponavlja ad infinitum, sve dok neko ne prekine igru
Šta ucenjivač
zapravo čini? Stvara ono što je u literaturi na engleskom opisano kao magla-
FOG/Fear, obligation, guilt odnosno magla satkana od straha, osećaja dužnosti (obligacija) i krivice.
Najčešći alat-primeri
Pa većina
manipulatora i ucenjivača koristi izvrtanje činjenica, odnosno spinovanje. Zatim tu je i patologizacija, odnosno manipulator vas
optužuje da ste vi ludi, bolesni i patološki lik, a ne on/ona. Sećate se se
tehnike gaslighting, koju sam opisala u prethodnom tekstu? Zlostavljanje putem
trećih lica, odnosno sklapanje
savezništva. Sledeća tehnika su negativna poređenja, u fazonu „niko kao Bane“,
ili nešto poput „vidi kako je ćerka gospođe Ilić divna i posvećena, ti nikada
nećeš biti kao ona“. Ova tehnika ima efekta zato što ćemo da zapnemo da
dokažemo da vredimo. Ovo ide ruku pod ruku sa ličnim uvredama i etiketiranjem ima isti efekat.
Hvatanje na sažaljenje je takođe moćan alat, gde manipulator kontroliše iz pozicije žrtve ili onog slabijeg. Tretman tišinom (silent treatment) je zapravo forma kazne i koristi se u drugoj fazi ucene kada ucenjivač pojačava pritisak. U toj fazi manipulator koristi i ucenu/pretnju odbacivanjem, nešto poput "ima da te se odreknem".
Hvatanje na sažaljenje je takođe moćan alat, gde manipulator kontroliše iz pozicije žrtve ili onog slabijeg. Tretman tišinom (silent treatment) je zapravo forma kazne i koristi se u drugoj fazi ucene kada ucenjivač pojačava pritisak. U toj fazi manipulator koristi i ucenu/pretnju odbacivanjem, nešto poput "ima da te se odreknem".
U sledećem
tektstu, biće još reči o manipulaciji i kako se odupreti. Do tada, ne
zaboravite: It takes two to tango. Nema emocionalne ucene bez vašeg aktivnog
učešća i pristanka. Vidite gde su se udice zarile i ojačajte ta mesta.
No comments:
Post a Comment