Sunday 17 February 2013

What is love, deo I

Mislim da ni o jednoj drugoj temi nije napisano više u istoriji ljudskog roda. Ljubav je velika i večita tema i inspiracija,  pa ipak i pored tolike riznice ljudske mudrosti, ništa drugo nam ne zadaje toliko muka, patnje, suza i nesreće. Pošto se više od polovine konsultacija koje sam imala i razgovora koje vodim svakodnevno vrte oko teme ljubavi i veza, biću hrabra i probaću da se uhvatim u koštac s tako širokom temom na ovako ograničenom prostoru kao što je blog. 

Mislim da je ljubav nemoguće definsati, kvalifikovati i kvatnifikovati. Postoji puno različitih pogleda na to, bilo da je u pitanju filozofija, psihologija, nauka, religija ili duhovnost. Na kraju krajeva, sam čin voljenja je duboko intiman i na neki način jedinstven za svaku osobu i za svaki par i zbog toga je doživljaj ljubavi duboko subjektivan.

Mislim da je svakome jasna granica između zaljubljenosti i ljubavi, međutim sama definicija zrele i iskrene ljubavi često nam izmiče u stvarnom životu. Prava ljubav je u mnogome bezrezervna i bezuslovna, tu nema klasične matematičke računice tipa "ako ti mene voliš, volim i ja tebe". Pravi i zreo ljubavni odnos nije začinjen uslovljavanjima, ucenama i manipulacijama tipa "ako me voliš, ti ćeš onda da učiniš...", "da me iskreno voliš, ti bi onda razumela/učinila/" "da me stvarno voliš, ti onda ne bi to uradila/rekla", "ako me voliš, promenićeš se", "učini to meni za ljubav", itd. 
Isto tako, voljeno biće nije druga polovina, to je jedna od popularnih iluzija koja navodno datira još iz Platonovog doba o pronalaženju "druge polovine duše". Svako od nas je celovit i jedinstven i niko ne može da ispuni prazninu u našem biću, sem nas samih. U tom smislu, ljubav nas obogaćuje i oplemenjuje i pomaže kako naš rast, tako i rast ljudi s kojima smo u vezi. 

Ovo je citat iz jedne od meni posebno dragih knjiga-"Seks u ljubavi", Erika Berna:  
"Neodgovorna ljubav je egocentrična. Ako voliš čovečanstvo a ne kontaš stvarne ljude od krvi i mesa, onda voliš iz svoje kule od slonovače. Ljubavna odgovornost traži petlju. Moraš da izađeš iz svoje ljubavne čaure i baciš se u stvarni svet voljenja. Čini ti se da si glavni kada se zaneseš nasiljem, ali tome nikad kraja. Ako se isključiš iz realnosti, onda je ludi osmeh samo reklama za zubnu pastu. Moraš širom da otvoriš oči da bi video i voleo ono što je stvarno pred tobom, a u tome i jeste prava lepota. Računa se samo ono što uradiš pošto je svečanost završena. 
Zvezda je sjajna svetlost unutar druge osobe, koja se vidi iz daleka, plamičak odvažne duše, previše sjajna da bi joj se moglo prići bez velike hrabrosti i lične čvrstine. Svaki čovek živi usamljen u unutrašnjem prostoru , a bliskost je negde napolju. Bliskost je spoljašnji prostor, pa ako se nađeš tamo, onda nećeš zvezdi reći: "Beji se!"
Notebook

Sad kad smo pronašli ljubav, šta dalje?

Smatram da zrela i iskrena obostrana ljubav nije samo osećanje, već čin volje, dakle voljna i svesna investicija odnosno ulaganje u odnos; to je svesna aktivnost praćena željom da s partnerom ostvarimo blizak, stabilan, ispunjavajući i zadovoljavajući odnos. 

Sposobnost da se voli, da se daje i prima ljubav je duboko utkana u našu ličnost. Česta je zabluda da je ljubav nešto što se prosto "desi", nešto što zavisi od spoljašnjih faktora, od prsta sudbine ili karme, od srećnih i manje srećnih okolnosti. Vrlo retko, skoro nikad ne posmatramo odabir partnera kao deo našeg šireg životnog scenarija, koga možda nismo svesni, ali je svejedno prisutan i diktira nam ne samo izbor već i sam tok odnosa i način na koji ćemo graditi odnose s ljudima.

Još jedna od čestih iluzija je ta da je ljubav nešto što teče samo od sebe, spontano, nesmetano, bez nekog velikog truda s naše strane. Puno puta sam čula "ako boli, nije ljubav", "ljubav nije rad i trud", itd. Ako je ljubav svesno i voljno posvećivanje drugom biću, svesno ulaganje emocija, vremena i energije, onda ljubav podrazumeva rad, kako na sebi, tako i na odnosu. Uspešne veze i uspešne brakove upravo krasi odlika redovnog posvećivanja partneru i odnosu. Zrela ljubav dakle nije deklarativna, već se krije u postupcima pre svega, u načinu na koji tretiramo partnera i sam odnos. 

Obećala sam drugarici da ću da pišem o odlikama srećnih brakova a i ne bih da mračim po sopstvenom blogu pišući isključivo o lošim stvarima i patologijama. Dakle koje su to odlike uspešnih veza?
  • Zdrava i iskrena komunikacija: jedan od nosećih stubova svakog odnosa je komunikacija. To je sposobnost i veština da se emocije, misli, želje, potrebe, kritike, primedbe i ostalo saopštavaju na  konstruktivan način, koji neće bitnije ugroziti kvalitet samog odnosa. Ključni sastojak dobre komunikacije je aktivno slušanje, spremnost da čujemo poruku druge strane bez iskrivljenih tumačenja. O tome ću više u jednom od sledećih tekstova.
  • Prisutnost: na ovo se misli kada se kaže i u dobru i u zlu, dakle uspešni parovi daju podršku jedni drugima i imaju razumevanje za uspone i padove druge strane. Vreme provedeno u zajedničkim aktivnostima je takođe bitno-onoj vrsti aktivnosti koja poboljšava odnos i intimnost, mali zajednički rituali, izlasci, itd.
  • Posvećenost i odanost: svesno ulaganje energije u odnos kroz niz svakodnevnih postupaka i malih rituala koji imaju za cilj da učvste vezu. Sem ako se drugačije ne dogovori, vernost je takođe ključni sastojak veze-malo koja veza ostane zdrava i opstaje nakon ozbiljnog neverstva ili bilo koje druge prevare (emocionalne, finansijske, itd.) 
  • Stalnost i ujednačenost: ako ste tu za partnera samo povremeno ili veoma retko, odnos će patiti ili pak ako vam kvalitet veze stalno osciluje između minusa i plusa to dovodi do iscrpljivanja i stvaranja konstantnih tenzija 
  • Iskrenost, otvorenost: prava i istinska bliskost se postiže kroz mahom necenzurisano deljenje, kroz spremnost da se bude otvoren i ranjiv s drugom stranom. Upravo iskrenost i otvorenost stvaraju klimu poverenja u kojoj se parovi osećaju dovoljno sigurno i bezbedno da rastu i da se razvijaju. 
  • Empatija, razumevanje i tolerancija: saosećanje i razumevanje emocija i stavova druge strane ne podrazumeva i automatsko slaganje. Pa ipak, jedna od osnovnih ljudskih potreba je da budemo prihvaćeni i shvaćeni i samim tim potvrda da razumemo kako se partner oseća može biti veoma značajna. Isto važi i za toleranciju, ne moramo da se složimo oko nekog pitanja da bi smo se istinski dobro slagali. 
Preuzeto sa sajta: http://www.scribblegraph.me

I za kraj ovog dela od srca preporučujem da ako znate engleski pogledate video predavanja Dr. John Gottman-a: Making Relationships Work. On je proveo skoro 40 godina proučavajući bračne parove i njihovo ponašanje i smatra se vodećim stručnjakom na tu temu. Godine 2007. proglašen je za jednog od najuticajnijih terapeuta na svetu u proteklih 25 godina. Gottman je između ostalog na osnovu svojih istraživanja uspeo da napravi model koji može da na osnovu određenih parametara predvidi verovatnoću razvoda sa sigurnošću od 80-90%. 

Prema Gottmanu i njegovom timu, osnovna negativna ponašanja koje ugrožavaju kvalitet braka i njegovo opstajanje su:

-stalno kritikovanje ličnosti partnera 
-negovanje asimetrije u odnosima odnosno ponašanje puno prezira i zauzimanje superiorne pozicije u odnosu na bračnog druga
-defanzivnost odnosno često zauzimanje odbrambene pozicije
-ignorisanje, odbijanje saradnje, odnosno emocionalno povlačenje iz komunikacije i odnosa

Način na koji se parovi nose sa konfliktima utiče na kvalitet odnosa. Prema Gottmanu, parovi koji su uspešni i koje naziva "majstorima", konflikte rešavaju na konstruktivan način, uz spremnost da se partner sasluša i dobru volju da se rešenje pronađe. 

On navodi 7 osnovnih principa koji doprinose kvalitetu braka: 

-pravljenje ljubavnih mapa: upoznavanje partnera (šta voli, koje planove ima, koji su mu snovi, interesovanja, nade, strahovi, itd)
-negovanje pozitivnih osećanja i divljenja: negovanje pozitivne slike o partneru
-okretanje jednog ka drugome: čak i u malim stvarima treba posvetiti pažnju partneru (na primer ako nešto govori, okrenuti se ka partneru a ne od njega/nje)
-prihvatanje partnerovog uticaja: uz održavanje individualnosti i identiteta, s vremena na vreme dozvoliti i da partner ima uticaja
-rešavanje rešivih problema
-prevazilaženje pat pozicije: ako je nemoguće postići kompromis, prihvatanje tipa "slažemo se da se ne slažemo ali poštujem tvoje mišljenje" je konstruktivno
-stvaranje zajedničkih vrednosti: zajednički rituali, uloge, tradicije itd. učvršćuju vezu

I za kraj, nije previše bitno koju metodu ćete da primenite jer po meni postoje 2 ključna preduslova za rad na vezi: 
-trebalo bi da postoje obostrana ljubav, poštovanje, volja i želja da brak uspe 
-odnos bi trebalo da je zdrav-da ni jedan od partnera nije ozbiljnije psihološki i emotivno hendikepiran (takozvane toksične veze).  

No comments:

Post a Comment